BRAVO! Samopouzdanje 1. Što je i kako se razvija?

BRAVO! Samopouzdanje 1. Što je i kako se razvija?

BRAVO

Krenuli ste po nešto, ali čim ste ušli u sobu, odmah ste zaboravili što? Isto vam se događa i kada želite nešto nekome reći, ali smetnete to s uma čim priđete toj osobi? Ne brinite, riječ je o “efektu vrata”, odnosno znaku da vaš mozak radi kako treba.

Istraživanje iz 2011. godine je pokazalo kako je “efekat vrata” rezultat više programa koji rade istovremeno. Znanstvenici su tada promatrali 55 studenata koji su igrali virtualnu igricu gdje su se kretali kroz virtualnu zgradu, skupljali predmete i prenosili ih. Svako malo bi se ispred njih prikazala slika nekog objekta. Ako je slika prikazivala predmet koji su nosili, kliknuli bi DA.

Nekada bi se slika prikazala kada su već ispustili predmet i otišli u drugu prostoriju. Studija je pokazala kako su u sobi studenti znali da li je slika ista kao i predmet, ali čim bi izašli, zaboravljali su. Čin prolaska kroz vrata tjerao je ljude da zaborave šta su napravili. Istraživači su zaključili kako je mozak njihovih studenata percipirao vrata kao prekidač ili zid. Druga strana zida činila je potpuno novo platno, novi kontekst, novo sjećanje.

Trema je pozitivno osjećanje koje vam govori da vam je stalo do tog čina kojeg se prirodno plašite, jer želite da nastup ispadne najbolje što može kao i da ostavite dobar dojam, te prenesete dobru energiju i misli na druge ljude.

Dijete je učilo, ali se pred učiteljicom zacrvenilo i nije moglo ni početi lekciju koju treba odgovarati. Dijelom na to utječe ocjena, kao ulog koji za dijete mora imati povoljan ishod i osjeća ga kao nagradu za svoj trud.

Vaše dijete uđe u toalet i ne može piškiti dok su drugi ljudi unutra ili dok ga gledate. Sve su to normalni problemi samopouzdanja.

Što je samopouzdanje?

Samopouzdanje je osjećaj samovrijednosti. Ovaj osećaj se može mijenjati iz dana u dan, ili iz godine u godinu, a razvija se od djetinjstva i nastavlja razvoj kasnije kad odrastemo.

Samopouzdanje se može definirati i kao osjećanje da smo sposobni, ali istovremeno i voljeni. Dijete, koje je zadovoljno svojim postignućima, ali se ne osjeća voljeno može iskusiti osećaj niskog samopouzdanja. Isto tako i dijete koje se osjeća voljeno, ali nije sigurno po pitanju svojih mogućnosti, također može iskusiti osjećaj nedostatka samopouzdanja. Pravi osjećaj samopouzdanja dijete razvija kad mu pomognemo da napravi zdravu ravnotežu.

Svijest o tome da su trud i izdržljivost nagrađeni uspjehom razvija se u najranijem djetinjstvu. Teško je promijeniti sliku o sebi kod osobe koja je stekla loše mišljenje o sebi tijekom djetinjstva. Dok djeca probaju, a ne uspijevaju, ponovo probaju i ne uspijevaju i na kraju probaju i uspiju, razvijaju sliku o svojim mogućnostima. Istovremeno slika o sebi se formira i kroz odnose sa drugim ljudima, pa je mudro da se roditelji uključe u gradnju samopouzdanja od malih nogu kod djece. Roditelji mogu pomoći zdravom razvoju samopouzdanja pokazujući ohrabrenje i uživanje u raznim područjima života. Trebalo bi izbjegavati koncentriranje samo na jednu stvar. Na primjer, ohrabrivanje samo uspjeha na natjecanju može učiniti da se dijete osjeća da je dobro onoliko koliko i njegov rezultat testa.

Autor: Srđan Rodić