BRAVA! Samopouzdanje 2. Znakovi nezdravog samopouzdanja i kako ga izbjeći?

BRAVA! Samopouzdanje 2. Znakovi nezdravog samopouzdanja i kako ga izbjeći?

BRAVA

Znakovi zdravog i nezdravog samopouzdanja

Djeca sa niskim stupnjem samopouzdanja možda neće htjeti probati nove stvari i često možete čuti da pričaju negativno o sebi – Ja sam glup, nikad neću naučiti kako da napravim ovo…Koja je svrha? Ionako nikog nije briga za mene… Možda će imati nizak prag za toleranciju frustracije, lako će odustajati i očekivati će da neko drugi preuzme inicijativu. Imaju sklonost da se lako razočaraju i da su pretjerano samokritični. Ona vide privremene negativne situacije, kao bezizlazne i kod njih obično prevladava pesimizam. Ovo ih može učiniti podložnim rizičnoj količini stresa i mentalnim problemima, kao i sa poteškoćama pri susretu sa svakodnevnim izazovima.

Sa druge strane, djeca koja imaju samopuzdanja obično uživaju u interakciji sa drugom djecom i ljudima, osjećaju se prijatno u društvu i vole grupne aktivnosti. Kad naiđu na prepreku, hvataju se u koštac sa problemom trudeći se da nađu rješenje bez omalovažavanja sebe ili drugih ljudi. Na primjer, prije nego što će samopouzdano dijete izgovoriti  – Ja sam glup, reći će – ja ovo ne razumijem. Oni znaju i prihvaćaju svoje mane i kod njih prevladavaju optimistična razmišljanja.

Pazite šta govorite

Djeca su osjetljiva na riječi svojih roditelja. Ako Vaše dijete ne uđe u nogometnu ekipu izbjegavajte rečenice poput  –  Slijedeći put se potrudi više! Bolje mu recite da nije ušao u tim, ali da ste ponosni na trud koji je uložio. Nagradite trud, a ne rezultat. Stvorite prilike koje su izazovne, ali ne i preteške ili frustrirajuće. Kada dijete usvaja novu vještinu, ono treba vježbati i pokušavati iznova.

Nisu sva djeca podjednako dobra u svim aktivnostima. Ponekad, vaše dijete zaista nije na zadovoljavajućem stupnju znanja i zato mu pomozite da pređe preko razočarenja. Na taj će način steći zdravu sliku o stvarima i osjećaj za šta je talentirano, a za šta ne. Možete im na zabavan način prepričavati uspomene iz mladosti i smijati se vlastitim greškama. To ne samo da će ih zabaviti, već ćete im pomoći da se osjećaju jedinstveno.

Uvažite različitost interesiranja i vještina kod dječaka i djevojčica, ali izbjegavajte pojačavanje stereotipa o tome koje su igre odgovarajuće za dječake, a koje za djevojčice. Obratite pažnju na to da ohrabrujete jednak pristup aktivnostima i vještinama. Djeca tako neće postati ženstvenija (dječaci) ili muškobanjasta (djevojčice), već će steći doživljaj da smiju i da mogu.

Autor: Srđan Rodić