AUDICIJA ZA PRIJATELJICE

AUDICIJA ZA PRIJATELJICE

Marici je bilo dosadno. A znate li zašto? Marica se posvađala sa svim svojim prijateljicama. Možda vam ova rečenica zvuči nemoguće, ali istina je. Valentini je zamjerila što nikad ne pospremi igračke s kojima su se igrale. Uvijek nakon igre odjuri kući, a Marica mora satima pospremati. Na Nikolinu se naljutila jer je rekla kako joj je Marina bolja prijateljica od Marice. Na Kristinu je ljuta jer joj se sviđa isti dečko kao i njoj. Lana previše priča i određuje koje će se igre igrati. Sanja se uvijek naljuti bez razloga. Mariji igre uvijek brzo dosade. Dina ne želi igrati negativne junake. Uvijek želi biti pobjednica. Marica je odlučila dati otkaz svim svojim prijateljicama. Same su to zaslužile jer se nisu ponašale kako je ona očekivala. Bila je sigurna kako može naći bolje od njih.

Kad je jednoj po jednoj predala pismenu potvrdu o prestanku prijateljstva djevojčice su se jako naljutile. Bilo je vikanja, plakanja i durenja. Neke nisu ništa rekle već su samo gledale Maricu očekujući da će reći kako se šali. Marica je bila odlučna.

Maričine, sad već bivše prijateljice, nastavile su se zajedno družiti bez nje. Marica ne voli biti sama pa je odlučila napraviti audiciju za nove prijateljice. Razmišljala je kako to učiniti. Znala je da mnoge djevojčice jedva čekaju da ih ona pozove u društvo. Kako ne bi pogriješila u odabiru Marica je smislila kakve moraju biti nove i najbolje prijateljice.

Napisala je na papiru:

„Audicija za prijateljice“

Ako se želite ludo zabavljati i biti u mom društvu, prijavite se na audiciju! Cmizdravice i durilice nisu poželjne. Isto tako nisu poželjne ni neurednice. A ako volite ogovarati, onda to radite negdje drugdje jer vas ja neću primiti u društvo. Sve zainteresirane nove prijateljice neka mi se jave!

Pozdrav, Marica!

Marica je papir ukrasila sa šarenim crtežima i napisala je vrijeme i mjesto održavanja audicije. Umnožila je papire i podijelila u školi.

Odlučila je da se audicija održi ispred zgrade. Za taj poseban događaj odjenula je najljepšu haljinu, kosu svezala u rep i namirisala se maminim najdražim parfemom. Ponijela je i bilježnicu u kojoj su bila pripremljena pitanja kako bi provjerila znanje i vještine svojih budućih prijateljica. Bilo je tu raznih zadataka kao što je skakanje na jednoj nozi, brojanje unatrag od sto preskačući neparne brojeve, zadatci iz pantomime, osmišljavanje novih igara i slično.

Dugo nije bilo nikoga, a Marica se počela brinuti. Pomislila je da nitko nije vidio njen oglas ili da su letke bacili u smeće. Ona je sigurna da sve djevojčice žele biti njene prijateljice.

Kako je vrijeme odmicalo Marica je postajala sve tužnija. Bilo joj je jasno da na audiciju neće doći djevojčice s kojima svađala i prepirala niti one s kojima nikad nije pričala. Ili one kojima se nekad smijala jer nisu znale odgovor na učiteljičino pitanje, ali ima još toliko kandidatkinja. Gdje su?!

Onda se sjetila šaputanja i dopisivanja Valentine, Marine, Kristine na satu matematike. Vidjela je kako mali, bijeli papirići kruže iz ruke u ruku , ali nijedan nije došao do nje. Marica tada nije mislila da je to nešto ozbiljno, ali sada je shvatila da su djevojčice smislile kako pokvariti njen plan u odabiru novih prijateljica. Marica je požalila što je nije uzela neki od papirića koji su kružili i pročitala što su napisale. Bila je sigurna da su pisale same laži.

U jednom trenutku Marica je vidjela Nikolinu, Valentinu, Sanju, Dinu, Marinu i druge kako idu prema parku. Marica se pravila da joj to nije važno. Čak je okrenula glavu na drugu stranu. Za nekoliko trenutaka prema parku su išle i druge djevojčice. Čak i one koje je Marica očekivala na audiciji. Njene bivše prijateljice dočekivale su nove djevojčice i poželjele im dobrodošlicu u društvo. Sve su se lijepo zabavljale i smijale.

Marica je pozelenila od muke. Vidjela je svoje bivše prijateljice kako se igraju, skaču, love, a ona sama sjedi na stepenicama. Nije primijetila da su joj suze krenule. Plakala je gledajući kako se vesele, a onda je pokupila stvari i otišla. Zaključala se u svoju sobu. Odlučila je da nikad neće izviriti van iz sobe jer ne bi mogla podnijeti sramotu koju je doživjela. Stalno je ponavljala: Ne trebaju mi one!

I to je ponavljala cijeli vikend gledajući kroz prozor kako se njene bivše prijateljice igraju i druže s drugima u parku.

Nakon nekoliko dana shvatila je da situacija u kojoj se nalazi nema smislila i da joj prijateljice trebaju. Shvatila je da njene prijateljice nisu zaslužile otkaz. Shvatila je da je ideja o audiciji za nove prijateljice bila potpuno pogrešna. Shvatila je da joj Nikolina, Dina, Kristina, Sanja i ostale prijateljice jako nedostaju i da njihove „ greške“ nisu velike. Nedostajale su rasprave, svađe i durenja. Nedostajalo joj je Valentinino izbjegavanje pospremanja sobe. Sve joj je nedostajalo! Marica ne bi bila sveznalica da nije smislila kako da riješi ovu kompliciranu situaciju. Jedno je bilo sigurno; trebaju joj prijateljice i ne želi biti sama. Primila se posla i napravila audiciju za samu sebe. Pozvala je bivše prijateljice da budu komisija i da odluče da li se može vratiti u njihovo društvo. Sva pitanja i zadatke koje je pripremila za druge namijenila je sebi.

Djevojčice su prihvatile igru. I njima je nedostajala Marica. Audicija se održala u parku. Marica je skakala je na jednoj nozi, brojala unatrag preskačući neparne brojeve, odgovarala na razna pitanja, rješavala zagonetke i slično. Bilo je puno publike koja je navijala i željela da Marica „položi“ ispit i vrati se u društvo. I uspjela je!

 

Ivana Gudelj
dramaturginja i spisateljica